Istočna su vrata svijeta
Crnom krvlju natopljena
Slapom znoja izdubljena
Garnim prahom raznijeta.
Uz dva stupa su propeta
Visovima odnesena
Sjenom luka neviđena
Na obzoru razapeta.
Tihim Hramom vrijeme vije
Nad svicima Mrtvog mora
Sjevercem se hladi gora
Što tajnu nad tajnom krije.
Na mramoru Riječ Sveta
Dubok prostor oči čeka
Tišina prostrta, meka
Vabi zvuke novog dlijeta.
(Br. Z.D. 32° 6004.)