Povijest drevnog i prihvaćenog Škotskog Obreda

Škotski Obred kojim se služi većina svjetskih Loža predstavlja jedan od najstarijih oblika Rituala Slobodnog Zidarstva. Njegova povijest duboka je i slojevita i, kao i kod cjelokupnog Slobodnog Zidarstva, prožeta i isprepletena povijesnim okolnostima, starim tradicijama, životnim učenjima, religijskim i mističnim elementima s određenom meditativno-duhovnom dimenzijom.

Da bi se upoznali sa Škotskim Obredom, trebamo poznavati korijene prelaska operativnog u spekulativno Slobodno Zidarstvo. Kada ih se prisjetimo, razmišljat ćemo o njegovom razvoju do današnjeg 33 stupanjskog oblika 1786. godine i konačno njegove nadgradnje i produbljivanja razumijevanja njegovih Stupnjeva i alegorija te njegovom institucijskom obliku koji se formirao kroz tzv. Vrhovne Savjete ili Vrhovna Vijeća Škotskog Obreda Drevnih i Prihvaćenih Slobodnih Zidara.

No prije nego što se upoznamo s korijenima Škotskog Obreda, vrijedi spomenuti zbog čega se koristi termin “drevni”, a koji se gotovo bez iznimke spominje u nazivu Škotskog Obreda.

Nakon 1717. i proglašenja Velike Lože Engleske u Londonu te njegove opće, u građanskom sloju prihvaćene institucionalizacije, slobodnozidarski pokret se širi i poprima intenzivnu aktivnost. Sredinom 18. stoljeća nastupa tzv. Shizma ili raskol u kojem Loža u Yorku zbog baštinjenja starih tradicija koje sežu još od 10. stoljeća, proglašava sebe Velikom Ložom Cijele Engleske, a kojoj se pridružuje i londonska Loža br.1 koja je sudjelovala u formiranju londonske Velike Lože Engleske 1717. godine. Sebe proglašavaju Drevnim, a londonsku Veliku Ložu Engleske Modernom.

Dok su Moderni razvijali suvremenu protestantsku misao 17. st., Drevni njeguju tradicionalnu katoličku baštinu povezujući je sa simboličkom ezoteričnom misli i gnosticizmom kao alternativnu filozofsku misao. Uvodeći princa od Walesa u svoje redove i proglašavajući ga Velikim Majstorom, londonska Velika Loža Engleske 1790. godine dobiva politički primat i status ekskluzivnosti te od onda predvodi slobodnozidarsko učenje u Engleskoj.

Korijeni Škotskog Obreda

No drevna, ezoterijska misao i gnosticizam razvijaju se u svakodnevnom slobodnozidarskom životu. Yorškoj Velikoj Loži Cijele Engleske podršku daju brojne postojeće Lože Škotske i Irske te u slijedećim godinama zadržavaju tradicionalni duh. Burna političko-društvena pitanja usmjerili su razvoj Slobodnog Zidarstva s Otoka na kontinent. Nastanak Škotskog Obreda odvodi nas u Francusku. U Škotskoj, aristokracija s pripadnicima kraljevske kuće Stewart koja gubi prijestolje, napušta domovinu te odlazi u Francusku gdje, između ostalog, širi i razvija slobodnozidarsku misao. Neobjedinjeni pokreti formiraju i razvijaju različite obrede i dodatne Stupnjeve, svaki sa svojim posebnim smislom.

Michael Andrew Ramsey tako u Francuskoj 1728. godine osniva Obred Bujona ili tzv. Remzijev Obred koji baštini promišljanja i učenja Viteza Templara i uz prva tri Stupnja, uvodi dodatna tri: 4° Majstor Škot, 5° Iskušenik i 6° Vitez Templar. Osniva se i Velika Loža Francuske s čitavim nizom Loža i različitih Rituala po kojem rade. Godine 1741. pojavljuje se stupanj Kadoša, a nešto kasnije 1766. godine i novi Stupanj Kraljevskog Luka kao glavni Stupanj koji izražava čitavu mističnu bit Rituala, ali i Slobodnog Zidarstva te su to i danas najznačajniji Stupnjevi Škotskog Obreda.

Razvoj Stupnjeva Škotskog Obreda

Gotovo u isto vrijeme kad se pojavljuje Stupanj Kadoša, u Bordeauxu 1740. osniva se Loža Savršena Harmonija (Parfait Harmonie) koja počinje raditi po novom Ritualu kojeg nazivaju “Rite Ecossais” ili Škotski Obred.

Ovaj Obred baštini utjecaj templarske i kršćanske filozofije, ali i univerzalnog teizma koji promovira razmišljanje zajedničkog Boga svih religija tj. Velikog Arhitekta Svemira kao jedinstveno mistično-duhovno biće koje je u naravi svake religije. Tako u svom korijenu, Škotski Obred, još u najranijem razvoju promiče misli ekumenizma i prihvaćanja ljudskog zajedništva, kako u religijskom tako i u društvenom smislu. Utjecaj takvog promišljanja imat će uskoro velike i dalekosežne posljedice na razvoj zapadnog društva i političko-društvena kretanja Europe i Novog svijeta.

U početku Škotski Obred obuhvaća četrnaest Stupnjeva uglavnom alegorijama povezanih uz Solomonov Hram, no broj se Stupnjeva povećava. Dodaje se još dodatnih jedanaest Stupnjeva, koji su vezani uz alegorije Zerubabelovog hrama te tzv. Trećeg mističnog Isusovog hrama.

Škotski Obred je zadržao značajnu kršćansku simboliku u svojim tradicijama. Smatra se da je to stoga što su kršćanske Božje zapovijedi bile neosporno dominantne u škotskoj kulturi i njezinoj društvenoj tradiciji. Stoga je i osnovna razlika škotskih i engleskih Slobodnih Zidara bila u prihvaćanju religijsko-društvenih promišljanja, u Škotskoj katoličke, a u Engleskoj protestantske.

Uskoro počinje i formiranje institucionalnih oblika koji će od sredine 18. stoljeća pa sve do danas formirati pravila slobodnozidarske misli Škotskog Obreda i sustavno u nove i stare Lože uvoditi sve bolje utvrđeni i kasnije relativno ujednačeni Ritual.

Godine 1758. osniva se u Francuskoj Suvereni Savjet Vladara Istoka i Zapada, koji 1761. godine prihvaća Stupanj Kadoša, a 1768. godine stupanj Princa Kraljevske Tajne. Proglašavaju Ložu Savršenstva s 25 Stupnjeva, od kojih su prva tri zadržana iz originalnog sustava uz 22 viša Stupnja.

Suvereni Savjet izdaje Patent Izaslanika kojima se ovlašćuje francuza Etiennea Morina za osnivanje Rituala Savršenstva na Novom kontinentu i Škotski se Obred počinje žurno širiti Novim svijetom. Po povratku iz američkih kolonija Morin dopunjuje Škotski Obred s 8 novih Stupnjeva koji od 1786. godine poznajemo u obliku 33 Stupnja.

Nakon izdavanje prve Konstitucije kojoj je bilo za cilj regulirati i ujednačiti Ritual, te njezine prve dopune 1762. godine, 1. svibnja 1786. godine u Berlinu Suvereni Veliki Generalni Inspektor Drevnog i Prihvaćenog Škotskog Obreda Kralj Pruske Friedrich Veliki donosi objedinjeni dokument čiji se članci primjenjuju do današnjih dana, Veliku Konstituciju Drevnog i Prihvaćenog Škotskog Obreda. Njima se utvrđuje da Ritual sadrži trideset tri Stupnja, da mu je službeno ime Drevni i Prihvaćeni Škotski Obred, i da njime upravlja Vrhovni Savjet kao zasebno tijelo koje objedinjuje više Stupnjeve. Velike Konstitucije omogućuju nosiocima trideset trećeg Stupnja da formiraju druge Vrhovne Savjete i uzdižu drugu Braću na najviši, 33. Stupanj.

Širenje Škotskog Obreda od 1786. godine do sredine 19. stoljeća

Nakon Velikih Konstitucija, na Novom kontinentu počinje cvjetati stvaranje Vrhovnih Savjeta. Grof Alexandre Francois Auguste de Grasse-Marquis de Tilly formira Vrhovni Savjet Francuske Zapadne Indije, a nedugo potom 1796. u američkim kolonijama, u Charlestonu u Južnoj Karolini stvara sustav od 33 Stupnja te 1801. godine utemeljuje Vrhovni Savjet 33. stupnja Drevnog i Prihvaćenog Škotskog Obreda Južne Jurisdikcije. Ova vodeća slobodnozidarska institucija Novog svijeta preuzima vodeće mjesto u slobodnozidarskoj misli upravo formirane nove velike države, Sjedinjenih Američkih Država.

U Europi se paralelno osnivaju Vrhovni Savjeti pojedinih država pa tako Francuska 1804. dobiva svoj Vrhovni Savjet 33. Stupnja Drevnog Prihvaćenog Škotskog Obreda, godine 1805. Italija, 1809. Španjolska, a 1817. to čini i Belgija.

S vremenom, u Engleskoj razjedinjeno Slobodno Zidarstvo na Moderne i Drevne, ujedinjuje se 1813. u Ujedinjenu Veliku Ložu Engleske.

Kao rezultat svih tih događanja danas postoji u Slobodnom Zidarstvu više različitih sustava i Obreda, ovisno o broju prihvaćenih Stupnjeva. Velika Loža Engleske je i dalje zadržala tri osnovna Stupnja, a Škotski Obred čine 33 Stupnja, koja su se najintenzivnije primjenjivala u Francuskoj i SAD-u. Dok Velika Loža svake Obedijencije upravlja tzv. Plavom Ložom, odnosno s prva tri Stupnja, za Stupnjeve od 4. do 33. odgovoran je Vrhovni Savjet. To su dvije neovisne cjeline koje djeluju na razvijanju zajedničkih vrijednosti Slobodnog Zidarstva.

Od sredine 19. stoljeća do 20. stoljeća

Od sredine 19. stoljeća do 20. stoljeća u razvoju Škotskog Obreda najznačajniji doprinos ima američki povjesničar Albert Pike. Iz mnoštva međusobno različitih oblika Rituala i njihovih tumačenja viših Stupnjeva, kao Deveti Suvereni Veliki Zapovjednik (1859.-1891.) Južne Jurisdikcije (SAD) Albert Pike ujednačava Rituale viših Stupnjeva i u knjizi Moral i Dogma 1871. godine donosi detaljno razloženi svaki pojedini Stupanj u njihovom konačnom strukturalnom, moralnom i ezoterijskom obliku koji gotovo u potpunosti vrijedi do današnjih dana.

Suvremena povijest

Škotski Obred prihvaća se u mnogim Europskim državama od kraja 19. stoljeća (npr. Portugalu (1872.), Engleskoj (1845.), Turskoj (1861.), Mađarskoj (1871.), Grčkoj (1872.), Švicarskoj (1873.)) te u 20. stoljeću u većini ostalih država.

Hrvatska liberalna i adogmatska struja Slobodnog Zidarstva kroz Veliku Simboličku Ložu Hrvatske (VSLH) osniva Vrhovni Savjet 33. i Posljednjeg Stupnja Drevnog i Prihvaćenog Škotskog Obreda 15.04.2019. godine i danas ga čine Braća i Sestre 33. Stupnja. Ova hrvatska jurisdikcija regulirana je Statutom Vrhovnog Savjeta 33. i Posljednjeg Stupnja Drevnog i Prihvaćenog Škotskog Obreda i u skladu je sa Velikom Konstitucijom iz 1786.