Masoni u Rijeci u 21. stoljeću - intervju za medije

Masonstvo je oduvijek javnosti interesantno poglavito stoga što je obavijeno velom misterije. Kažite nam nešto o samoj povijesti masonstva u svijetu ali i u Rijeci, u kojoj postoji i dvorana znana kao Loža Sirius u kojoj su se masoni okupljali u prošlome stoljeću.

Slobodnozidarsko ili masonsko bratstvo je društvo slobodnih ljudi na dobrom glasu, koje širom svijeta okuplja milijune bratski povezanih ljudi, svih nacionalnosti, vjeroispovijesti i političkih uvjerenja, iz svih društvenih slojeva. Oni svojim radom žele doseći duhovnu visinu koja bi ih približila moralnoj savršenosti. Njihovi glavni zadaci su njegovanje ljubavi prema bližnjem, širenje tolerancije i dobročinstvo. Krajnji cilj Slobodnog zidarstva je unaprjeđivanje čovječanstva u moralnom i materijalnom pogledu, izgradnja boljeg i humanijeg svijeta, ali ne borbom i nasilnom revolucijom, nego moralnim usavršavanjem pojedinaca koji, tako senzibilizirani, mogu graditi i ojačavati cijelu ljudsku zajednicu. Za početak moderne povijesti masonstva uzima se godina 1717. kad su se četiri nezavisne londonske Lože odlučile ujediniti u Veliku ložu Londona. Iz nje je nešto kasnije, nakon određenih previranja, nastala prva Obedijencija na svijetu, Ujedinjena Velika Loža Engleske. Od tada možemo pratiti razvoj i grananje mnogih takvih organizacija širom svijeta, isključivo s muškim ali, nakon nekog vremena , i mješanim i ženskim članstvom. Danas egzistira preko 2000 Obedijencija u gotovo svim zemljama svijeta.

Loža Sirius u Rijeci utemeljena je 1901. godine, kao mali dio tadašnje »Velike simboličke lože Ugarske«. Zanimljivo je da je prvih 10-tak godina djelovala u zgradi u ulici Dolac koju i danas često znamo nazivati Palača Whitehead. No, nakon izgradnje zgrade pod arhitektonskim vodstvom tadašnjeg istaknutog člana lože Sirius Giovannija Rubinicha u današnjoj Dežmanovoj ulici, Sirius tamo preseljava svoj hram. Prostor je iznimno lijep, i danas u relativno dobro očuvanom stanju, mada je vrijeme i neodržavanje ipak učinilo svoje. Iz svojeg iskustva mogu potvrditi da je prava rijetkost naići na ovakav kulturni i povijesni biser u samom srcu grada koji je sticajem okolnosti zadržao potpuno isti izgled iz vremena koje je davno prohujalo.Uz ne previše ulaganja, a poglavito u svjetlu činjenice da je Rijeka grad domaćin EPK 2020, naš grad bi mogao dobiti rijetko lijep muzejski ili multifunkcionalni prostor za razne kulturne događaje, priredbe, recitale. I to prostor „s pričom“, koja je i više nego intrigantna. I istinita.

Mnoge poznate ličnosti bili su masoni. Možete nam reći koji su poznati Riječani iz naše prošlosti bili pripadnici neke od masonskih loža koje su djelovale u Rijeci?

Točno. Mnogi naši poznati sugrađani koji su ostavili značajan trag u povijesti našeg grada i ovog kraja bili su Masoni. Da spomenemo samo neke: poznati veletrgovac Andrija Adamich, direktor Rafinerije šećera Petar von Kerendela, gradonačelnik Rijeke Paolo Scarpa, braća Johann i Elias Bratich, braća Alphons i August Ladavese, načelnik Kostrene Gregor Medanich, brodovlasnik H. Steffich, zlatar Peter Bernessi, bakarski župnik Lakowich, prijašnji župnik Klane Steffanati, opat Zudenigo, guvernerov savjetnik, I. von Susanni. (Evo, malo je nezgodno s tim muškim imenima koja se dekliniraju). Treba dodati i sljedeće osobe: poznatog vlasnika Ville Angioline u Opatiji Iginia Scarpa, trgovca Noea Accurtija, kapetana Franju Cenkovicha, tajnika policijskog komesarijata Franju Graziania, pomorca N. Hildebranda, trgovca i lučkog kapetana u Cresu Vlaha Maroboticha, Leopolda Sandbüchera, odvjetnika iz Cresa N. Steljica, direktora Rafinerije šećera Petera Vierendeelsa, te trgovca Giovannia Vierendeelsa.

S početkom 20. stoljeća kao viđenije Masone vrijedi spomenuti: gradonačelnika Giovannija Ciottu, riječkog liječnika i socijalistu dr. Samuelea Mayländera, bankara Artura Steineckera, arhitekta Giovannija Rubinicha, gradonačelnika dr. Antonia Vija (Vio), poduzetnika Andrea Ossoinaka, kirurga dr. Davida Friedmanna, direktora klaonice Pasqualea Dorinia, direktora banke Massimiliana Krahla, odvjetnika A. Prencisa, prof. Francesca Sirolu, direktora brodogradilišta Ernesta Stowassera, liječnika dr. Emilia Tauffera, trgovca vinom Federica Ruzicka.
Kako možete zamijetiti, tradicija masonskog djelovanja u Rijeci je vrlo značajna. Ne treba preskočiti niti podatak da je isto tako bilo i u Opatiji.

Tijekom povijesti bilo je razdoblja kad je masonstvo bilo zabranjivano. Što nam možete reći o masonskim ložama u Rijeci koje su aktivne od osamostaljenja Hrvatske?

Tijekom raznih država, uprava i režima koji su se na ovom području smjenjivali kao rijetko gdje, naravno da je bilo i dužih razdoblja kad je masonstvo bilo zakonom zabranjeno. Primjerice, Austrija je već za vladavine Franje I., te Franje II. već od samog početka, od 1794. godine bila vrlo nesklona Masonima, zbog njihove, navodne, simpatije prema revolucionarnim zbivanjima u Francuskoj. Austrija je počela zabranjivati sva tajna društva, a naročito do tada privilegirano Masonstvo. Pogotovo se, u bivšim ilirskim provincijama, prestankom francuske vlasti, 1813. godine, velikom žestinom obrušila na bivše (Napoleonske) Masone, evidentirala ih, otpuštala ih iz državne službe, odstranjivala ih iz društvenog života, upotrebljavajući pritom i konkretne administrativne mjere.

Nadalje, dolaskom maršala Nugenta u Rijeku tadašnja djelujuća francuska Loža je zabranjena. Austrijsko-mađarskim sporazumom iz 1867. godine, u mađarskom dijelu Carstva dozvoljava se uspostava slobodnog zidarstva, dok u Austriji ostaje stari režim zabrane. Kroz cijelo to dugo razdoblje, od odlaska Francuza, pa i nakon 1867. godine, kad je konačno bilo dozvoljeno, nema slobodnozidarskih Loža u Rijeci. Nanovo se masonstvo budi s ložom Sirius te traje sve do zakona koji u Italiji zabranjuje djelovanje “tajnih društava”. Zabrana, kako je poznato, traje i za cijelo vrijeme postojanja SFRJ. Od osamostaljenja Hrvatske u Rijeci djeluje više loža, kako muških, tako i mješanih, s muškim i ženskim aktivnim članovima, koje pripadaju trima hrvatskim Obedijencijama.

Otkrijte nam nešto više o tome kako djeluje vaša loža, dajte nam naslutiti gdje se nalazi hram te čitateljima pokušajte objasniti kako djeluju riječki masoni u 21. stoljeću.

Slobodno Zidarstvo ili Masonstvo predstavlja najstarije diskretno Bratstvo, najveće po broju članova. Bratstvo ljudi posvećenih služenju obitelji, bližnjima i domovini. To je pokret svjetskih razmjera koji okuplja slobodnoumne ljude svih rasa, naroda i religija koji su sebi postavili za cilј osobno usavršavanje po najstrožim moralnim i etičkim normama i istovremeno usavršavanje ljudskog društva, a sve u cilju moralnog i materijalnog napretka čitavog čovječanstva. Danas je to uglavnom misaona i intelektualna aktivnost koja se služi alatima simbolizma i alegorije. Naziv zidarstvo odnosno zidanje, odnosi se isključivo na izgradnju vlastite osobnosti te izgradnju boljeg i humanijeg društva. Prefiks slobodno govori o tome da su Slobodni zidari materijalno, a još više duhovno, slobodni ljudi koji ne priznaju dogme nego slobodnim razmišljanjem dobrovoljno sebi postavljaju određena etička i moralna pravila u cilju samospoznaje.

Djelovanje lože kojoj ja pripadam je posvećeno gore navedenim ciljevima kao i dobročinstvima prema društvu i pojedincima kojima je to potrebno. Vrijedi svakako, kao jedan od primjera, napomenuti da su diljem svijeta izgrađene mnoge bolnice i druge humanitarne ustanove zahvaljujući angažiranosti Masona. Valja znati da sve takve akcije kroz razne donacije i pomoć ostaju pod velom anonimnosti. Masoni nikada ne daju do znanja da oni stoje iza takvih aktivnosti.
Hram se, kao i u većini slučajeva u svijetu, nalazi u širem centru grada.

Masonska Velika loža organizirana je hijerarhijski. Za one koji ne znaju recite koji su zadaci Velikog majstora i njegovih pomoćnika?

Veliki Majstor se nalazi na čelu masonske hijerarhijske piramide. On, kao temeljni izvršni organ, upravlja i zastupa unutarnje i vanjske interese Reda, koji sačinjavaju sve pojedine Lože koje su unutar neke zemlje. Ovlasti su mu delegirane samim činom izbora na tu dužnost, na mandat koji može trajati do nekoliko godina. Njegov rad reguliran je Konstitucijom Reda, što je neka vrsta statuta same organizacije. Nju sačinjava zbir pravila ponašanja svakog člana Reda. Zanimljivo je spomenuti da Veliki Majstor, nakon što je izabran, biva ustoličen na svoju dužnost tijekom vrlo svečanog ceremonijalnog rituala koji datira od prije nekoliko stotina godina.

Veliki Majstor, uz pomoć svojih pomoćnika, koordinira svu aktivnost unutar Obedijencije. Radi se o vrlo zahtjevnoj i odgovornoj zadaći koju, u pravilu, obnašaju samo najiskusniji masoni. Vrlo je obiman spisak njegovih zaduženja i obveza, trebalo bi nam jako puno prostora za nabrojati ih.

Masonstvo je poznato i po tome što se prenosi s koljena na koljeno. Vi u vašoj loži primate i žene. Kako se postaje mason u 21. stoljeću?

Prijem u Red temelji se na načelu preporuke već postojećeg člana. Postupak primanja, kojem je dobrovoljno podvrgnut onaj koji traži prihvaćanje u Bratstvo, naziva se inicijacija. Taj naziv, kao i praksa, potiče još od drevnih antičkih inicijatskih skupina koje su u ta davna vremena bujale na područjima današnjeg Bliskog i Srednjeg Istoka. Mnoga od njihovih znanja našla su mnogo kasnije mjesto u filozofiji i nauku Slobodnog zidarstva. Ima puno obitelji koje s koljena na koljeno prenose tradiciju članstva u masonskim društvima. Nije prevelika rijetkost danas sresti masona koji može unutar svoje obitelji pratiti tu nit do duboko u prošlost. Kako i sami znate, za pojedine svjetski poznate obitelji vežu se i mnoge priče koje imaju prizvuk tzv. “teorija zavjere”, te se onda i one vezuju za članstvo u masonskom pokretu. No, najbolje da razjašnjavanje takvih priča ostavimo onima koji tome pridaju često nezasluženu pažnju.

Pitanje ulaska žena u Slobodno zidarski viteški red često izaziva nedoumice i polemike, te se svakako nameće kao jedna od zanimljivih tema. Na desetke tisuća žena danas su vrijedne članice stotina masonskih organizacija diljem svijeta. Prihvaćati danas jednakost svih spolova a ne omogućiti ženama da prakticiraju masonstvo – bilo bi u velikom i dubokom neskladu i proturječju sa svim takvim proklamacijama. Ako žene mogu više nego uspješno obnašati i obavljati najsloženije dužnosti kao i muškarci – zašto ne bi mogle biti i članice slobodno zidarskih redova? Suprotno nekim drugim, naša Obedijencija prihvaća žene u svoje redove. One, naravno, zauzimaju i najviše dužnosničke položaje. Prisutne su u mnogim Velikim ložama na europskom i svjetskom nivou.

Surađujete i s inozemnim ložama, kažite nam nešto više o masonskoj diplomaciji?

Razvojem komunikacijskih sredstava i globalnim povezivanjem ljudi rasla je i unutar masonskih organizacija svijest o potrebi čvršćeg i češćeg povezivanja a poradi razmjene iskustava i upoznavanja drugih pripadnika ovog drevnog Bratstva. Masonstvo je relativno složen skup raznih starih znanja, nije ga jednostavno i lako na brzinu shvatiti. Zato je od velike koristi njegovanje kontakata sa drugim organizacijama. Naša Obedijencija njeguje bliske odnose prijateljstva s puno raznih sustava diljem planeta. Sastanci se održavaju vrlo često na bilateralnim osnovama kao i kroz razne međunarodne Asocijacije kojih ima na svim razinama, od državnih, regionalnih, kontinentalnih do svjetskih.

Dobro ste upotrijebili riječ: diplomacija. Postoje utvrđena pravila komunikacije među Obedijencijama, na mjesta koja se tiču tih zadataka izabiru se, kao i u diplomaciiji, članovi koji imaju određena znanja i vještine potrebne za kvalitetno održavanje harmoniziranih odnosa s drugim Obedijencijama koje uvijek urode sinergijskim efektima. Primjerice, često razne akcije dobročinstava, sakupljanja određene vrste pomoći za postradale i slično, prelaze teritorijalne granice pa je nužna i neophodna suradnja i na tom planu.

Jednako tako, kulturne aktivnosti koje se protežu od umjetničkih događanja do publicističkih izdanja često zahtjevaju suradnju raznih entiteta iz više država. Dakle, sve to vodi osnovnom cilju a to je bolje međusobno razumijevanje svih rasa, vjera i nacija, suradnja i napredak ka općem dobru Čovječanstva. Smatram da je to cilj kojem svakako treba stremiti u našem svakodnevnom djelovanju. U Andersonovim Konstitucijama iz 1723. godine, temeljnoj knjizi Slobodnog zidarstva konkretno se kaže da je: Mason obvezan poštivati moralne zakone. Masoni moraju biti miroljubivi, istinoljubivi i ispravni građani

Obzirom da je, kao i sve drugo u svijetu, i masonstvo evoluiralo, koji su ciljevi kojima težite u epohi novog milenija?

Osnovni ciljevi Masonstva su rad na sebi, rad na svom okruženju te humanitarni rad. Masonstvo teži da dobre ljude učini boljima, i to tako što ih upućuje na pridržavanje i poštivanje trajnih vrijednosti kao što su: čast, poštenje, nesebičnost u odnosima s drugima, tolerancija, dobra volja, težnja za učenjem i želja za samospoznajom. Krilatica »spoznaj samog sebe« u današnje vrijeme izokrenutih vrijednosti nameće se suvremanom čovjeku gotovo kao potreba. Slobodno zidarstvo suptilnim jezikom simbola i alegorija postepano, kroz stupnjeve, usmjerava svakog člana upravo prema tom cilju. Pored toga, ono im pruža alate i sredstva da dostignu duhovnu visinu koja bi ih približila moralnoj savršenosti. Njihovi glavni zadaci su njegovanje ljubavi prema bližnjem, širenje tolerancije i dobročinstvo.

Masonstvo teži da kroz posvećenost učenju, moralnosti, bratskoj ljubavi, toleranciji u religiji, politici, i borbi za jednaka prava, vrši postojan utjecaj koji uravnotežuje društveni, religijski i politički život u cjelini. Ono se zalaže da se unutar njega okupe ljudi iz različitih zemalja, s različitim opredjeljenjima i načinom razmišljanja i da udruženi, učine sebe boljim ljudima, da ublaže patnje drugih, i da naprave svijet dobrim mjestom za život. Cilj masonstva u djelovanju ka vanjskom svijetu sastoji se u stvaranju okruženja koje je ugodno, uljudno, socijalizirano, duboko humano i lišeno oholosti i okrutnosti.

Slobodno Zidarstvo teži i u 21. stoljeću da spomenuti ciljevi, smjernice i načela postanu način života. Pri tome masonsko bratstvo ne promovira ni sebe ni svoje pojedine članove. Umjesto toga, ono uči primjerom.